Piše: Predrag Šiđanin //
Edmund de Waal (Notingem, 1964), britanski keramičar i istoričar umetnosti, nekadašnji profesor na univerzitetu u Vestminsteru, od 14. juna do 10. avgusta 2024. godine, izlaže u renomiranoj berlinskoj Galeriji Max Hetzler, na Postdamer Strasse 77-87. De Wall je poznat po svom radu u porcelanu i keramici, a radovi mu se izlažu širom sveta i nalaze se, kako u privatnim kolekcijama, tako i u zbirkama i postavkama najpoznatijih svetskih muzeja. De Waal je autor nekoliko knjiga, a dobitnik je mnogih nagrada i priznanja.
De Waal je poznat po instalacijama porcelanskih posuda, često inspirisanim kolekcijama i arhivima ili istorijom određenog lokaliteta, putem kojih istražuje teme dijaspore, memorije i materijalnosti. Kao primer njegovog umetničkog angažovanja je izložba „Signs & Wonders“ u Viktorija i Albert muzeju u Londonu iz 2009. godine, na kojoj je predstavio instalaciju koja se sastoji od kruzne aluminijumske crvene police, podignute visoko u kupolu na četvrtom spratu. Na polici je izlozeno 425 porcelanskih radova-posuda, koje su umetnikova reakcija na V&A kolekciju karemike, iz različitih perioda, od kineske i evropske keramike 18. veka, do keramike Bauhausa i konstruktivizma.
U svojoj vizuelnoj umetnosti, Edmund de Vaal koristi objekte kao nosioce emocija, ljudskih sudbina i istorije. Svi njegovi radovi predstavljaju vrstu vizuelne lirske naracije, stvorene kroz elemente poput ritma i ponavljanja ili svetlosti i senke.
U jednoj od dve berlinske galerije Max Hetzler, De Waal je izložio tri grupe radova: monumentalne keramičke skulpture/posude, izvedene tokom boravka na radionici u Danskoj, kubusnu drvenu instalaciju u obliku paviljona za japansku ceremoniju čaja i minuciozne porcelanske radove malog formata, smeštene u drvene crne, bele i hrastove boksove.
Crne monumentalne keramičke posude/objekte umetnik je prvi put stvorio, kao i paviljon nazvan „Ima još pesama za pevanje iznad čovečanstva“, 2024. Uprkos njihovim razlikama u veličini i materijalu, sva dela zrače emocijom i intimnošću. Pojedine reči ili citati iz pesama Denise Rajli (1948), Paula Celana (1920–1970) i Rajnera Marije Rilkea (1875–1926) nalaze se u naslovima ili su ugrebani u površinama ovih radova.
De Waalov fokus je na emotivnim značenjima odabrane poezije. „Čajni paviljon“ je inspirisan umetnikovim sećanjima na boravke u Japanu i njegovog proučavanja sadōa, japanske ceremonije čaja.
Estetska pročišćenost, jake forme i emotivna snaga ove De Waalove izložbe nije samo u korelaciji izloženih radova, već i u dijalogu sa istorijom, književnošću i njihovim kontekstom. Naslov izložbe je „Letters home“, a De Vaal njom omogućava posetiocima mesto za zastoj i kontemplaciju, i kako sam umetnik kaže pisma kući su njegov pokušaj da oseti oba – „dah razdvajanja i puls povezanosti“.
Leave a Reply