Piše: Nataša Krstić //
Odnos mode i umetnosti predmet je tri izložbe koje su u toku u Parizu. Prva – „Sheer: The diaphanous creations of Yves Saint Laurent“, odvija se u Muzeju Iv Sen Lorana (Musée Yves Saint Laurent Paris), druga – „Bridging appearance: When fashion features in the Musée National d’Art Moderne’s collection“, na programu je Centra Žorž Pompidu, dok treća treća – „Iris van Herpen. Sculpting the Senses“, u Muzeju dekorativnih umetnosti predstavlja modnu pionirku 3D printa. Ovoga puta posebnu pažnju skrećemo na izložbu „Sheer: The diaphanous creations of Yves Saint Laurent“ koja predstavlja prozračne kreacije Iv Sen Lorana, jednog od najvećih kreatora 20. veka, i koja se u Muzeju Iv Sen Lorana, smeštenom u kući u kojoj je francuski modni kreator i kostimograf živeo 1974–2002. godine, može se pogledati od 9. februara do 25. avgusta 2024.
Odnos mode i umetnosti
Odnos mode i umetnosti postao je jedna od najatraktivnijih i najaktuelnijih tema u savremenoj kustoskoj praksi. U XX i XXI veku, svetovi mode i umetnosti prepliću se na najrazličitije načine, a mogućnosti definisanja ovih odnosa vremenom se uvećavaju. Povratkom u prošlost i analizom kolekcija i kreatorskih poetika iz prošlosti otkriva se jezik mode i tako definiše značenje mode u kontekstu kulture, društva, psihologije i umetnosti. Životni saputnik Iv Sen Lorana, koji je rukovodio modnom kućom Iv Sen Loran i bio direktor Francuskog Instituta za modu, Pjer Berže (Pierre Berge) isticao je da je moda umetnost, a kreatori umetnici, i da ovu tvrdnju možemo shvatiti na isti način kao kada govorimo o filmu, slikarstvu, muzici ili poeziji. U kontekstu proučavanja odnosa mode i umetnosti Nensi Troj ukazuje na mehanizam koji se ne bazira na skici mode na osnovu umetničkih dela nego na diskursu umetnosti koji je prilagođen i kojim su manipulisali igrači u svetu mode. Na isti način možemo shvatiti suštinu koncepta izložbe „Sheer: The diaphanous creations of Yves Saint Laurent“.
Moda Iv Sen Lorana
Modu Iv Sen Lorana vezujemo za revolucionarne promene u društvu 60-tih godina XX veka, kada se formalnosti, zakoni i imperativi društva polako ruše. Đurđa Bartlet primetila je da postoji razlika između modernističkih teorija mode koje su koncentrisane na pojedinca i njegove socio-psihološke karakteristike i postmodernističkih teorija koje napuštaju ova načela i izmeštaju se na aspekte feminizma i psihoanalize. Ovaj proces polako ulazi u jezik mode u vreme Sen Lorana, da bi se etablirao u modi 80-tih godina prošlog veka.
Moda kao izraz lične slobode
Bartlet takođe naglašava da se u modi počinju prožimati elitno i ulično i da moda pruža pojedincima slobodu u traženju vlastitog identiteta. Reči Đurđe Bartlet prepoznajemo u delu Iv Sen Lorana čije stvaralaštvo balansira između visokog modernizma i samih početaka postmodernizma. Sen Loranova moda nastavlja otvaranje puteva ka činu i izrazu lične slobode. To je moda kakvu je definisala Gabrijel Koko Šanel koja je Sen Loranu bila uzor. Karl Lagerfeld je o Sen Loranu rekao da je izmislio stil moderan i lak za nošenje i vanvremenski, koji korespondira sa imidžom buržoaske elegancije kako je danas prihvaćena. O tome svedoči Alicia Drake u knjizi Beautiful fall.
Stil i stvaralaštvo Sen Lorana ispisuju nove stranice mode i daju snažnu poruku u upotrebi transparentnih materijala koji nam govore poetskim, likovnim i arhitektonskim jezikom, oslikavajući žive emocije koje dočaravaju modernu ženu, ne samo Sen Loranovog vremena već i savremenog doba. Sa svojom poetikom Iv Sen Loran ubraja se u one velikane mode koji su koristili metode likovne umetnosti da bi dočarali tajnu i suštinu žene. Muze slikara vreme je preobrazilo u zvezde pop kulture i muze kreatora, u velike zvezde defilea i foto-seansi. Sve one glume i sve su one nečiji uzor. U njima čitamo skrivene, nepregledne dubine ženske duše i psihe, nekada pristupačne samo pronicljivoj četkici slikara koji je umeo da ih opiše ili pesnika koji je umeo da ih opeva.
Duša žene
U hiperpotrošačkom društvu, u vremenu sjedinjenja virtuelnog i realnog sveta, ispod svih tih naslaga vremena, ponovo nalazimo ženu. Duša žene danas je upisana u čin mode. Ispod čitave mašinerije počiva naum u kome kreatori i dalje uspevaju – da oslikaju dušu žene – kao nekad pesnici i slikari. Da bi dočarao dušu savremene, moderne i hrabre žene, istovremeno otmene i buntovne, elitistične i nekonvencionalne, Sen Loran je koristio transparentnost određenih tkanina kao što su šifon, čipka, til i organdin. Alicia Drake navodi da je Iv Sen Loran zamerao kreatorima iz 80-tih godina da kreiraju da udovolje sebi, svom egoizmu i ekscentričnosti, umesto da udovolje ženi.
Mondrijan haljina
Iv Sen Loranova Parižanka (La Parisienne), istovremeno avangardna i elitistična, voli svoje visoko društvo ali se ne povinuje njegovim tabuima i ograničenjima. Moda koja simbolizuje osvajanje slobode i moći, emancipaciju žene, nastala je zahvaljujući Koko Šanel. Mala crna haljina Koko Šanel u interpretaciji Sen Lorana pretvara se u elegantnu, pomalo ekscentričnu, haljinu koja nosi težinu različitih emocija sa providnim leđima od crne čipke sa floralnim motivima iz 1970-ih.
Dinamični ritam monohromatskih kreacija, gotovo sasvim providnih ili sa providnim detaljima sličan je ritmu apstraktnog slikarstva. Monohromatsko, poput apstraktog slikarstva, ritmično polje jednostavne kompozicije dočarava univerzalnu savremenu ženu Sen Loranovog vremena, nagoveštava slobodarsku tradiciju mode koja sečenjem i kombinovanjem materijala formira apstraktnu površinu slike na odevnom predmetu.
Ovakve postupke nagoveštava i Sen Loranova Mondrijan haljina, koja u suštini oponaša postupak pop arta. Monohromija pojačava utisak snažne žene, misteriozne, hrabre, odlučne i drske, ali veoma nežne i sofisticirane.
Identitet savremene žene
Mala crna haljina Koko Šanel nastala je kao izraz ranjivosti. Suprotno tome, Sen Loranove transparentne površine odraz su snage i ženstvenosti. Obe su izraz borbenosti, želje za slobodom i oslikavaju moderan duh. U tom smislu postavka ove izložbe definiše identitet savremene žene. Nestaje skromna, diskretna i zatvorena žena u maloj crnoj Šanel haljini. Ona postaje jača. Suštinski, Sen Loran nastavlja Šanel tradiciju tako je dešifruje na nov način, prenoseći viziju Šanel u jedno drugačije vreme. U igri fragmentacije identiteta, koja nas može podsetiti na skulpturu Dalijeve Venere sa fiokama, Sen Loran pomaže ženama da komuniciraju sa sobom i svetom oko sebe.
U dijalogu sa Sen Loranom
Na izložbi su prikazane poetike umetnika koje na različite načine komuniciraju sa kreacijama Sen Lorana. U kontekstu likovnog jezika koji se bazira na ideji transparentnog prikazana su dela An Burs, Francisa Picabije, Men Reja i Lui Fuler. Različiti vidovi umetnosti iz različitih epoha prikazuju relacije između kreatorskog postupka i likovnog jezika svojstvenog umetničkom delu. Tako se ispisuje nova istorija mode, na drugačiji način od tradicionalnih istorijskih pristupa. Kustoskinja An Dresen želi da prikaže ideju fluidnog i providnog kao umetnički izraz. Toples bluza iz 1968, „Nude dress“ iz kolekcije Rive Gauche, crteži i kostimi, neki inspirisani slikarstvom Franciska Goje, aksesoari, elementi su izložbe, koja govori u prilog Sen Loranovoj tezi da visoku modu definišu tkanine.
Izložba nam dočarava kako je Sen Loran redefinisao strukturu, suštinu i smisao visoke mode, unoseći u nju imaginaciju i ljubav prema sanjarenju, izmeštanju konteksta, poruka i kreatorskog postupka u novu ravan. Na taj način on je veoma uticao na dalji razvoj visoke mode. Apsolutno vanvremensko dostignuće je haljina iz pariskog Voga 1970-te. Kreacije inspirisane muškom modom predstavljaju drugačiji pogled na ženu, sa elementima elitističnog zabavnog šika. Žene sa renesansnih slika su inspiracija za nagoveštaj nagog tela ispod providne tkanine, koji dočarava efekat sličan sfumatu u slikarstvu. Pogled na ženu je intimistički pogled na njenu unutrašnjost i psihu, pogled žene u samu sebe, žene koja želi da nam se otkrije da bismo je bolje razumeli i shvatili.
Ljubičasti i narandžasti cvetovi na crnoj površini oponašaju smelost likovnih odnos boja i površina u slikarstvu. Serija slikara Fransisa Pikabije „Transparencies“ prikazuje više identiteta jedne žene. Men Rejev proces solarizacije definiše dubinski odnos svetlosti i senke. Poniranje i akcentovanje kontura crnim linijama na providnim površinama dočarava gest kreatora. Krojenje i konstrukcija, završna forma odeće, aludiraju na na likovni pristup i postupak Men Reja. Luj Fuler izvodi ples u kome se materijal pokreće i savija stvarajući apstraktnu kompoziciju kakvu stvaraju savitljivi materijali Sen Loranovih haljina. Ovaj ples sugeriše ideju beskonačnosti i uzvišenosti koju vezujemo za duh Sen Loranovih kreacija. Delo An Burs, umetnice i obožavateljka Iv Sen Lorana, inspirisano njegovim kreacijama, otvara mogućnost za još jedan vid odnosa mode i umetnosti, kada se umetnici inspirišu modom i kolekcijama kreatora. Ovaj originalni, zanimljivi transfer može imati brojne aspekte i dati zanimljive rezultate.
Otmenost Sen Loranovog sveta
Iv Sen Loranove kreacije zaslužuju divljenje koje je obično rezervisano za umetnička dela. Sa minimalnom dozom subverzivnosti koja njegovoj modi daje poseban ton, Sen Loran je uneo nove ideje u modu. Ipak, njegov sofisticirani, elitistični pristup nestaje 80-tih godina, kada moda počinje da se poigrava sa kičem. Utoliko je Sen Loranova zaostavština dragocenija, jer nam povratak njoj može otvoriti nova vrata u modi. Otmena ženstvenost, maštovit i pročišćen stil Sen Loran će negovati do kraja karijere. U isto vreme, 80-tih se pojavljuje grublji intelektualni dekonstrukcijom obeležen stil japanske i belgijske škole, kao i provokativne, zavodljive žene Gotjea i Miglera, čime je najavljena nova era u modi.
Odmerenost i otmenost Sen Loranovog sveta i estetike je neponovljiva i neophodno ju je čuvati i zabeležiti, na nju se vraćati i ponavljati je, što više prikazivati, da bi mogla iznova i neprekidno da inspiriše nove generacije kreatora. Kako je Sen Loran rekao, mode prolaze, a stil ostaje. Ono što čitamo kao esencijalnu notu njegove kreativnosti jeste autentičnost stila koji počiva na vrednostima kulture i slobode.
Leave a Reply