Nasuprot muškom književnom kanonu

Piše: Ljiljana Maletin Vojvodić//

Zašto nije bilo velikih žena umetnica zapitala se još 1971. godine u istoimenom Linda Noklin skrećući pažnju na problem rodne neravnopravnosti i zanemarljivo prisustvo žena na muzejskim i galerijskim izložbama i kolekcijama muzeja. Jasno je da je situacija bila (i ostala) slična kada je reč o književnosti koju pišu žene. One se i danas suočavaju s predrasudama, stereotipima o emocionalnosti i „ženskim“ temama, nedostatkom vidljivosti, kao i favorizovanjem muških autora u književnim kanonima. NIN-ovu nagradu za najbolji roman za 2024. godinu dobio je Marinko Arsić Ivkov za NGDL u izdanju Niškog kulturnog centra. Pretpostavljam da je njegova knjiga dobra, ali umesto da se usredotočim na ovogodišnjeg dobitnika najznačajnije domaće književne nagrade, radije bih pomenula svoje tri sugrađanke – Novosađanke različitih generacija i poetika čije, u osnovi različite knjige, povezuje važna tema – iskusto žene. Jedna od njih je vizuelna umetnica i galeristinja a 24 x 30 nije njen prvi roman, druga je književna kritičarka koja je za zbirku priča „U čekaonicama (istorija ženskih mentalnih poremećaja)“ dobila značajnu Nagradu „Stevan Sremac“ , dok je treća novinarka a „Očekujući odgovor“ njena je prva knjiga.

Foto: Art Box portal

Dragana V. Todoreskov: U čekaonicama (istorija ženskih mentalnih poremećaja), No rules, Beograd, 2023.

Zbirka pripovedaka etablirane književne kritičarke Dragane V. Todoreskov „U čekaonicama: istorija ženskih mentalnih poremećaja“, na čijim se koricama nalazi vizual slikarke Biljane Willimon, koja preispituje važne teme o položaju žena, društvenim očekivanjima i percepciji mentalnog zdravlja, izazvala je pažnju čitalačke publike i stručne kritike.

Sastoji se od 14 priča a protagonistkinje su: influenserke, profesorke, studentkinje, žene u staračkom domu… suočene sa depresijom, bolestima zavisnosti, prostitucijom, paranojom, problemima – na poslu, u ljubavi i porodici, koje povezuju zajednički motivi – propitivanje ženskog identiteta, društvenih normi, suočavanje sa stigmom i stereotipima i konstruktima mentalnog zdravlja.

Iako knjiga istražuje kompleksne teme, njen jezik je čitljiv i komunikativan, i otvara prostor za diskusiju i promišljanje. Zbirka priča „U čekaonicama (istorija ženskih mentalnih poremećaja)“ dobila je Nagradu „Stevan Sremac“.

Foto: Art Box portal

Bojana Karavidić: Očekujući odgovor, Partizanska knjiga, Kikinda, 2024.

Bojana Karavidić je završila Fakultet političkih nauka u Beogradu. Bavila se novinarstvom (Radio Jugoslavija, Radio Novi Sad, Radio Beograd), pisala je za NIN i druge novine i magazine. Na književnom konkursu „Ulaznica” 2018. dobila je prvu nagradu za priču. Njena prva knjiga sastoji se od 21 priče okupljene u tri poglavlja: Ljubav, Život i Smrt. U njima Bojana Karavidić piše iz različitih perspektiva, u prvom i trećem licu, kao muškarac ili žena…

Ako bi ideja ove knjige bila potraga za utehom i smislom, mogli bismo pomisliti – bar prema stereotipima u našoj kulturi – da su naratori/naratorke mnogih priča oni/one za koje je u životu za mnogo šta previše kasno. Međutim, to nije slučaj.

Dobar izbor izdavačke kuće, zajedno sa propratnim tekstom Ivane Đurić Paunović i dizajnom korica Vlada Trtića, pravi su okvir za vešto napisane priče koje se lako čitaju i pružaju, kao i zbirka priča Dragane V, Todoreskov, razlog za razgovor.

Foto: Art Box portal

Maja Erdeljanin, 24 x 30, Agora, Novi Sad – Zrenjanin, 2024.

Roman novosadske vizuelne umetnice Maje Erdeljanin 24 x 30 (Agora, 2024) nije njena prva knjiga. I u njoj, kao i u prethodnim (Dragi dnevniče, Der Dnevnik…), uočavamo sklonost ka introspekciji i dnevničkim promišljanjima. Zato i ovaj tekst možemo čitati kao dnevnički i autobiografski narativ, ali i kao autofikcijski roman.

Iako rodna problematika nije eksplicitna u knjizi (na čijim se koricama nalazi Majin rad), ona je važan segment podteksta. Jer, ovo jeste priča o jednoj ženi, ženi sa Balkana, iz Srbije, Novog Sada, ponekad sredovečnoj, namrgođenoj ženi sa kašljem u grlu, kapuljačom, kapom i maramom na glavi, umetnici koja putuje, stvara, posmatra i – razmišlja.

Možda deluje da je njena priča prevashodno intimna, ali ona nadilazi lično jer roman 24 x 30 govori o potrazi, radosti postojanja i stvaranja, o porodici, partnerskoj ljubavi, putovanjima, psu, hrani, vizuelnoj umetnosti, arhitekturi, snovima i snoviđenjima…, kao i o – smrti.

Leave a Reply

Your email address will not be published.