Ljiljana Maletin Vojvodić //
Projekat Shared Heat / Löyly / Offline Spaces, nastao tokom rezidencijalnog boravka za pisce Ljiljane Maletin Vojvodić u Helsinkiju jula 2026, deo je istraživačkog projekta KEC Art Box-a. Polazište projekta je fenomen saune, ali ne kao ,,egzotičan“ finski običaj niti kao wellness praksa, već kao prostor u kojem se ukrštaju telo, društvo, priroda i kultura.

Toplota, hladnoća i telo
U osnovi projekta nalaze se jednostavna iskustva: toplota i hladnoća, para i voda, suvo i vlažno, disanje i znojenje, ulazak i izlazak, unutrašnji i spoljašnji prostor. Ove promene, koje se u sauni neposredno osećaju telom, postaju način da se razmišlja o širim promenama kroz koje prolazi savremeni čovek. Projekat povezuje fizičko iskustvo toplote sa pitanjima usporavanja, usamljenosti, potrebe za bliskošću i gubitka prostora u kojem ljudi mogu jednostavno da budu zajedno.
Sauna kao kulturni i društveni prostor
Finska je za ovakvo istraživanje posebno važna jer sauna u njoj ima mnogo šire značenje od onoga koje joj se danas često pripisuje izvan Finske. Ona je deo svakodnevnog života i društvene kulture. Postoje privatne saune, javne i komunalne saune, saune uz more i jezera, saune koje pripadaju stambenim zajednicama, ali i one koje nastaju iz građanskih i volonterskih inicijativa, koje su bile postale istraživanja.
Telo, ranjivost i jednakost
U sauni se menja odnos prema telu. Odeća ostaje izvan prostora, kao i deo identiteta koji svakodnevno nosimo sa sobom. Nestaju poslovna titula, društveni status i potreba da se ostavi određeni utisak. Telefon je takođe izvan saune. Ostaju telo, toplota, dah, para, voda, drvo i kamen. Ali sauna nije zbog toga automatski prostor jednakosti. Upravo suprotno, ona otvara zanimljiva pitanja o tome šta znači biti izložen, šta znači osećati se sigurno i pod kojim uslovima jedan zajednički prostor zaista može pripadati svima.

Löyly: toplota, para i deljenje
Finska reč löyly jedan je od ključnih pojmova projekta. Ona se odnosi na paru i toplotu koja nastaje kada se voda polije preko vrelog kamenja, ali i na osećaj i atmosferu koji tada nastaju. Löyly nije nešto što se može zadržati ili posedovati. Ono nastaje u trenutku, između vode, kamenja, vatre, vazduha i tela. U projektu ova reč postaje važna upravo zbog toga što označava nešto što postoji samo kroz odnos i deljenje.

Izvan wellness industrije
Pažnja projekta nije usmerena na luksuzne spa centre, već na manje vidljive oblike sauna kulture. Na prostore koji su deo svakodnevnog života, mesta na kojima se ljudi susreću bez potrebe da nešto kupuju i plaćaju, na saune koje postoje zahvaljujući zajedničkom radu i odgovornosti.
Sompasauna: DIY model zajedništva
Jedan od najvažnijih primera za ovo istraživanje jeste Sompasauna u Helsinkiju. Ova samorganizovana sauna nastala je iz volonterske inicijative (DIY) i održava se zahvaljujući ljudima koji je koriste i o njoj brinu. Otvorena je za sve i ne funkcioniše kao komercijalni wellness prostor. Njen značaj upravo je u tome što predstavlja drugačiji model javnog prostora — mesto u kojem se ne očekuje da budete potrošač da biste imali pravo da budete prisutni.

Zajednica kao društvena infrastruktura
Sompasauna je važna i zato što pokazuje koliko je za jedan prostor važna zajednica koja stoji iza njega. Neko će naložiti vatru, neko će očistiti prostor, neko će pomoći drugima da ga koriste. Sve ono što se u komercijalnom prostoru podrazumeva kao usluga ovde zavisi od spremnosti ljudi da učestvuju. Zajedništvo nije samo ideja, već nešto što se svakodnevno održava kroz konkretan rad.
Ko poseduje javni prostor?
Upravo zbog toga Sompasauna može da se posmatra i kao primer društvene infrastrukture. Ona nije ni privatna kuća ni komercijalni objekat. Ona je zajednički prostor koji postoji između ljudi. U vremenu kada su mnogi prostori susreta vezani za potrošnju — od kafića i restorana do različitih oblika wellnessa — ovakva mesta postaju sve važnija. Ona omogućavaju da ljudi budu zajedno bez obaveze da nešto kupe ili da određeni način ponašanja i izgled opravdaju svoje prisustvo.
Sompasauna je važna i zbog pitanja koje postavlja o javnom prostoru. Koji prostori danas zaista pripadaju svima? Gde možemo da budemo bez potrebe da trošimo novac? Gde možemo da provedemo vreme sa nepoznatim ljudima, a da pritom ne moramo da proizvodimo određenu sliku o sebi? I šta se događa sa zajednicom kada takvi prostori nestaju?
Telo kao zajednički prostor
U ovom istraživanju sauna se pojavljuje kao mesto susreta različitih tela i različitih životnih iskustava. Nagost nije povezana sa seksualnošću. Ona je pre svega činjenica telesnog prisustva. Telo je nesavršeno, ranjivo, umorno, znojavo i podložno toploti i hladnoći. U tom smislu sauna može (bar privremeno) da prekine sa kulturom stalnog posmatranja i procenjivanja tela, posebno onom koja je danas pojačana društvenim mrežama i digitalnim slikama.
Ranjivost i sigurnost
Ipak, projekat ne idealizuje ovu situaciju. Ni sauna nije prostor izvan društva. I u njoj postoje pravila, granice i pitanja moći. Neko se u zajedničkom prostoru oseća slobodno, dok se neko drugi može osećati izloženo. Zbog toga je sigurnost u sauni nešto što se mora graditi kroz međusobno poštovanje i odgovornost. Upravo ta napetost između ranjivosti i sigurnosti čini saunu prostorom za umetničko istraživanje.
Bezbednost kao zajednička odgovornost
Važan aspekt Sompasaune jeste i način na koji sama zajednica promišlja pitanja bezbednosti i odgovornosti. Budući da sauna nema osoblje, briga o prostoru i ljudima koji ga koriste nije poverena jednoj instituciji ili pojedincu, već predstavlja zajedničku odgovornost svih posetilaca. Platforma Safesompis nastala je upravo sa ciljem da omogući prijavljivanje neprijatnih iskustava, podigne svest o bezbednosti i podstakne kulturu međusobne brige i reagovanja.
Sompasauna ima nultu toleranciju prema uznemiravanju i neprimerenom ponašanju. Nasilje, seksualno uznemiravanje, zloupotreba alkohola ili droga, diskriminatorno, uvredljivo ili ponižavajuće ponašanje nisu dozvoljeni. Posetioci se ohrabruju da reaguju kada primete da se neko oseća neprijatno, da ponude pomoć i, kada je potrebno, da zajedno sa drugima zamole osobu koja se ponaša neprimereno da napusti prostor.
Ovaj sistem pokazuje da zajedništvo nije samo pitanje otvorenosti prostora, već i sposobnosti zajednice da preuzme odgovornost za njegovo funkcionisanje. U tom smislu, bezbednost nije nešto što dolazi spolja, kroz prisustvo osoblja ili autoritet institucije, već se gradi iznutra, kroz međusobnu pažnju, poverenje i spremnost da se reaguje.
Upravo ova dimenzija Sompasaune dodatno usložnjava pitanje saune kao prostora slobode i pripadanja. Ako je zajednički prostor zaista namenjen svima, onda zajednica mora istovremeno da bude otvorena i odgovorna. Sloboda nije odsustvo pravila, već mogućnost da se u prostoru osećamo sigurno, poštovano i zaštićeno od nasilja i uznemiravanja.
Sompasauna tako postaje primer zajednice koja ne podrazumeva samo deljenje prostora i resursa, već i aktivno učešće u njegovom održavanju. Briga o drugima postaje deo infrastrukture samog prostora.

Toplota, priroda i sporost
Posebnu pažnju projekat posvećuje odnosu između saune i prirode. U Finskoj je prelazak iz vrelog prostora saune u hladan vazduh, vodu ili sneg deo iskustva koje podrazumeva stalno kretanje između suprotnih stanja. Telo se zagreva, izlazi napolje, hladi se i ponovo vraća u toplotu. Taj ciklus usporava vreme. Ne postoji potreba da se nešto postigne. Postoji samo ponavljanje jednostavnih radnji i osluškivanje sopstvenog tela.
Ekološka dimenzija
Upravo se tu otvara i ekološka dimenzija projekta. Priroda nije pozadina iskustva, već aktivni učesnik. Hladnoća, voda, drvo, kamen, vatra i vazduh određuju šta se u sauni događa. Telo nije odvojeno od okruženja, već stalno razmenjuje toplotu sa njim. Ovaj odnos je posebno značajan u Finskoj, gde je sauna istorijski povezana sa životom uz šume, jezera i more.

Sauna kao sakralni prostor
Sauna je u Finskoj predstavljala mesto rođenja, lečenja i obredne pripreme tela za sahranu. Zbog toga je njena istorija povezana sa najvažnijim prelazima ljudskog života. Tamni prostor saune, toplota, para i tišina nose u sebi nešto ritualno, gotovo arhaično. U njemu se susreću telo i priroda, svakodnevno i sveto, život i smrt.
Offline prostori
Sauna je danas jedno od retkih mesta u kojima se telefon ostavlja po strani. Čovek na trenutak prestaje da bude dostupan. Ne odgovara na poruke, ne fotografiše, ne objavljuje i ne prati šta se događa na ekranu. To odsustvo digitalne povezanosti otvara mogućnost drugačije vrste prisustva.
Prisustvo izvan tehnologije
Upravo zato offline u ovom projektu nije samo odsustvo tehnologije. To je prostor u kojem se pažnja vraća telu i neposrednom iskustvu. Ljudi ili ćute ili razgovaraju, gledaju u vatru, slušaju druge ili jednostavno sede zajedno. Povezanost se ne ostvaruje razmenom informacija, već deljenjem vremena i prostora.

Umetnički aspekt
Umetnički aspekt projekta proizlazi upravo iz tog iskustva. Rad ne polazi od ideje da umetnost mora da proizvede objekat, već ispituje šta se događa kada se umetničko istraživanje usmeri na atmosferu, telesni osećaj i društveni odnos. Toplota, para, dah, znoj, voda, zvuk i tišina postaju materijali istraživanja. Sauna se tako može posmatrati kao prostor koji sam proizvodi sliku, zvuk i ritam, dok telo postaje istovremeno posmatrač i učesnik.
Shared Heat: izvan sauna kulture
U tom smislu, Shared Heat nije dokumentacija kulture sauna već pokušaj da se kroz jednu specifičnu praksu sagledaju šira pitanja savremenog života. Sauna je prostor u kojem se preispituju usamljenost, pripadnost, zajednica, odnos prema telu, gubitak javnih prostora i sve veća komercijalizacija iskustava koja su nekada pripadala zajednici.
Od zajedničke prakse do lifestyle proizvoda
U tome se nalazi i jedan od paradoksa savremene kulture sauna. Dok tradicionalne komunalne saune nestaju, sauna se širi svetom kao luksuzni wellness i lifestyle proizvod. Ono što je nekada bilo deo svakodnevnog života i zajedničke kulture sve češće postaje usluga koja se kupuje. Pitanje nije samo šta se događa sa saunom kada postane roba, već šta se događa sa zajednicom kada nestanu prostori koji nisu zasnovani na potrošnji.

Sompasauna kao alternativni model
Sompasauna je važna upravo zato što pokazuje da drugačiji model još uvek postoji. Ona je mali, konkretan primer prostora koji se održava kroz zajedničku odgovornost. Njen značaj nije samo u samoj sauni, već u odnosima koji se oko nje stvaraju.
Shared Heat: Projekat KEC Art Box-a
Za KEC Art Box, ovaj projekat predstavlja nastavak istraživanja prostora u kojima se susreću umetnost, svakodnevni život i društvena pitanja. Shared Heat / Löyly / Offline Spaces polazi od jednog lokalnog finskog iskustva, ali se ne završava na njemu. Projekat postavlja pitanja koja su relevantna i izvan Finske: gde danas možemo biti zajedno bez potrošnje, kako stvaramo osećaj sigurnosti među nepoznatim ljudima, šta znači biti prisutan u vremenu stalne digitalne dostupnosti i kako se kroz male svakodnevne prakse može ponovo uspostaviti osećaj pripadanja.
Zajednička toplota iz naslova projekta zato nije samo toplota koju tela dele u prostoru saune. Ona označava mogućnost da se prostor, vreme i pažnja podele sa drugima. U tom deljenju nastaje nešto što se ne može kupiti i što ne pripada pojedincu; prostor u kojem ne moramo ništa da budemo osim prisutni, zajedno sa drugima.
Leave a Reply