Art Box portal //

Petog jula, u riječkoj Galeriji O. K, otvorena je samostalna izložba  „Osobno je političko“ („The Personal is Political“) Dragana Vojvodića, multimedijalnog umetnika iz Novog Sada. Izložbu su otvorili kustosi izložbe Katarina Podobnik i Zlatko Tot, koji je pisao i tekst za katalog, a na otvaranju izložbe autor je izveo performans pod nazivom „The History of Hardcore“.

Sam naziv izložbe, inspirisan je sloganom iz drugog talasa feminizma kasnih 60-ih godina 20. veka, koji je imao značajnu ulogu i u pokretu za građanska prava i studentskim pokretima. Vojvodić koristi ovaj slogan kako bi istražio lična iskustva u kontekstu današnjeg društvenopolitičkog okruženja, obrađujući teme identiteta, slobode, izbora, prisile, manipulacije, pripadnosti, kao i uloge umetnika u društvu.

Centralna tema Vojvodićevog umetničkog rada jeste propitvanje identiteta i egzila – migracije, slobode i pripadnosti, a kroz prizmu ličnog iskustva i alata (post)konceptualne umetnosti. Koristeći umetničke forme performansa, akcije, umetničkih instalacija, fotografije i videa, Vojvodićevi koncepti prepliću sfere privatnog i javnog, postavljajući lična iskustva u širi socio-politički kontekst.

Naravno, nemoguće je utjecati na vanjske sudbonosne trenutke, koje skraćeno zovemo život, ali jedan kauzalni splet okolnosti stvorio je jednog „umjetničkog nomada“, koji u svojem radu preispituje tenomen sjećanja, kolektivni i osobni identitet, kao i odnos postojećih društvenih vrijednosti prema umjetnosti. Riječ je o Draganu Vojvodiću, novosadskom multimedijalnom umjetniku koji tijekom 90-ih godina 20. stoljeća napušta Sarajevo, te odlazi u Novi Sad u kojem završava Akademiju likovnih umetnosti 1995. godine. Sam odlazak iz Sarajeva, taj čin pomaka, migracije ili nomadizma, započeo je proces putovanja koji će u velikoj mjeri definirati sam rad umjetnika: putevima umjetnickih rezidencija i istraživačkih stipendija, Vojvodić se kreće po svjetskoj karti umjetnosti. Zbog načina umjetničkog djelovanja, diskontinuitet je očekivan u umjetničkoj produkciji, različitost u izboru tema je dobrodošla, dok je korištenje diverznih umjetničkih medija dio umjetničke prakse koja pronalazi svoje temelje u stalnoj percepciji vlastite osobnosti u kontekstu svijeta umjetnosti i društvu u kojemu egzistira. Referirajući se na temelje avangardne misli s početka 20. stoljeća (Marcel Duchamp, Kazimir Maljević) ali i kasnije neoavangarde iz 60-ih godina (Fluxus, John Cage), Vojvodić kroz svoje radove propituje posebnu vrstu odnosa koji formiraju istraživanje identiteta; osobno-kolektivno, javno-privatno, političko-osobno ukomponirano u suvremenom kulturnom kontekstu. Dolaskom na svaku novu rezidenciju, odnosno u novi prostorni kontekst, umjetnik unosi dio osobnog nasljeđa koje ga definira i prati od „početka putovanja“, ali isto tako uzme nešto i za sebe: – ideju, natpis, parolu ili dobar kadar – što naknadno implementira u nove radove. Nakon Dubrovnika i predstavijanja u Art radionici Lazareti, izložba The Personal is Political (Osobno je političko), gostuje u Galeriji O. K. u Rijeci, multikulturalnom gradu tranzita, migracija i putnika, egzistirajuci i više nego adekvatnim prostornim kontekstom za izložbu koja kroz performans/umjetničku akciju, fotografije, printove i video-radove problematizira kolektivno sjećanje i umjetnikovu vlastitu osobnost. Osobnost koja kao da se vodi postavkom „promjena je jedina konstanta“, piše u tekstu „Promjena je jedina konstanta“ istoričar umetnosti i kustos iz Rijeke Zlatko Tot.

Jedan od ciklusa izloženih na izložbi je i serija performativnih fotografija „Studije portreta” koje prikazuje autora u istoj pozi na različitim mestima, poput Njujorka, Tartua ili Hirošime naglašavajući nomadsku prirodu umetnika. Korišćenjem romantičarskog motiva koji prikazuje figuru viđenu s leđa, u pejzažnom slikarstvu poznatom kao Die Rückenfigur, Vojvodić istražuje osećaj izmeštenosti, skrivajući svoj identitet i tako remeteći konvenciju pejzažne fotografije.

„Dok Rückenfigur u kompoziciji često podstiče posmatrača da se identifikuje i bude zadivljen pejzažom, Vojvodićev enigmatski, siluetni stav sprečava ovu analogiju, njegova figura remeti konvencije fotografije pejzaža ili urbanog okruženja, a Vojvodić, skrivajući svoj identitet, ironično ovu seriju fotografija naziva studijom portreta“, primjećuje Shannon Egan, američka istoričarka umetnosti i kustoskinja.

Izložba „Osobno je političko“ u riječkoj O. K. galeriji uključuje radove nastale tokom međunarodnih rezidencijalnih i istraživačkih projekata, u saradnji s književnicom Ljiljanom Maletin, poput onog u Tajpa muzeju u Estoniji, kada je Vojvodić kreirao rad Soundless, ploču na kojoj je nasnimljena tišina.

Na otvaranju izložbe izveden je i performans The History of Hardcore, premijerno izveden u dubrovačkoj Art radionici Lazareti, u kojem Dragan Vojvodić koristi dadaistički postupak kolažiranja zvuka, melodije i reči, stvarajući kakofoniju i haos.

Suprotstavljajući lično kolektivnom, nametnutom i manipulativnom, Vojvodić dekonstruiše ideološke i nacionalističke diskurse, ukazujući na opasnost od sveprisutnog nacionalizama na području bivše Jugoslavije.

Govore pokojnog Maršala, Druga Josipa Broza Tita i inih „drugova“ s većim ili manjim „d“ glazbeno bi i poetski prekidali glasovi i fragmenti pjesama iz davno prohujalog razdoblja i „stilske epohe“ SFRJ, od Dragana Stojnića (Bila je tako lijepa) do „šokantnog“ riječkog heavy – metal, novorokovskog benda „Grč“. Kao u nekom fantazmagorijskom „peljevinovskom“ disco-klubu („YU“/„EX-YU”) u kojem bi se i sam Čapajev iz „Čapajeva i praznine“ lako prepoznao i rasplesao, zajedno s dream–teamom iz sarajevske CEKA Charlame, od Jusufa Hadžifejzovića kao performera do cijele plejade koja je prošla kroz prostor i vrijeme Jugoslavenskih Dokumenata u Skenderiji mitskih „80-ih“ prošlog stoljeća, primećuje, u vezi sa DJ – performansom, istoričar umetnosti, filozof i kustos iz Rijeke Branko Cerovac u kolumni pod nazivom Pelin – grad na portalu Art Kvart.

Više o izložbi Dragana Vojvodića u O. K. galeriji pročitajte OVDE.

Multimedijalni umetnik Dragan Vojvodić svoje umetničko obrazovanje započeo je u Sarajevu na Akademiji likovnih umjetnosti, a diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu 1995. godine. Izlaže u zemlji i inostranstvu s akcentom na izložbama u regionu (AR Lazareti, Dubrovnik; Galerija prozori, Zagreb; Galerija Zvono, Sarajevo; Duplex 100 m2, Sarajevo; Muzej savremene umjetnosti Podgorica, Galerija Dado, Cetinje i dr.). Dobitnik je brojnih istraživačkih  stipendija (Univerzitet u Čikagu; EU Japan Fest u Tokiju; EKP Novi Sad 2022 u Novom Sadu; DEPO 2015 u Pilsenu, Češka…) i učestvuje u mnogim internacionalnim rezidencijalnim programima (SIM rezidencija u Rejkjaviku, Island; USF Verftet u Bergenu, Norveška; Gallery Titanik u Turkuu, Finska; Kamov rezidencija u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Hrvatska; Koli rezidencija u Joensu, Finska; Konstepidemin u Goteborgu, Švedska…).