Robi Vilijams je jedan od najuspešnijih pop izvođača svih vremena. Solo karijeru započeo je 1995. godine, prodao je više od 85 miliona albuma, a dobitnik je mnoštva nagrada. Uprkos uspehu, njegov život nije glamurozan i privilegovan na način na koji se to drugima može činiti. Borba sa mentalnim problemima svakodnevica je ovog umetnika.
U amsterdamskom muzeju Moco prikazani su Vilijamsovi radovi, crteži i slike — vizuelni dnevnik kojim dokumentuje sopstveno putovanje kroz mentalno zdravlje. Koristeći elemente humora, (samo)ironije i necenzurisane ispovednosti Vilijams, kroz jednostavan i komunikativan vizuelni jezik, ilustruje ličnu borbu sa spoljnim pritiskom, stidom, strahom i različitim unutrašnjim demonima.
Godine 2019. pevač je priznao da je tri godine proveo u sopstvenoj kući kući kao zarobljenijk — vlastitog uma. Pošto je bolovao od agorafobije tri godine je proveo na kauču svoje kuće jedući čips i gledajući televiziju. A onda je u njegov život ušla buduća supruga s kojom će dobiti troje dece. Ona je uspela da ga izvuče iz kuće i vrati u javnost.
Osim straha od otvorenog prostora i straha od odgovornosti, pevač je priznao da je patio i od telesne disformije (poremećaj percepcije vlastitog tela, nekontrolisani strah od ružnoće i lični doživljaj da je neki deo vlastitog tela ružan ili deformisan) i noćnog prejedanja.
Po njegovom svedočenju nagore mu je bilo kada je u svojim dvadesetim doživljavao ozbiljne halucinacije. Priznao je da je bio u iskušenju da počini samoubistvo jer je imao osećaj da ga progoni duh.
Proživljavajući uspone i padove, Robi Vilijams je osećao je pritisak u svom profesionalnom i privatnom životu, a pomoć je pokušavao da nađe u nizu rehabilitacionih centara. Tokom svog poslednjeg boravka na rehabilitaciji, devedesetih, započeo je put samopromišljanja — prihvatajući svetlost i tamu — kako bi unutrašnje demone pretvorio u anđele.
Izložba Robija Vilijamsa Ponos i predrasude prema samome sebi (Pride and Self–Prejudice), postavljena u delu amsterdamskog muzeja Moco, koji od kada je otvoren privlači veliki broj mlade publike (čemu doprinosi i navedena izložba) na programu muzeja je još nekoliko dana, do 8. jula.
Više o muzeju Moco možete pročitati OVDE.
Leave a Reply