SA LICA MESTA: NOVA NACIONALNA GALERIJA U BERLINU

Piše: Predrag Šiđanin//

Berlinski muzej moderne umetnosti ili Nova nacionalna galerija je izgrađena po projektu poznatog arhitekte Misa van der Roja (Mies van der Rohe) 1968. godine i deo je kompleksa Kulturforuma, u kome su smešteni i drugi muzeji i Berlinska filharmonija. Muzej je posvećen modernoj umetnosti sa fokusom na nemačku umetnost 20. veka. Pored stalne postavke u koju su uključena dela u mediju: slike, skulpture, grafike, crteža i fotografije, poznatih umetnika kao što su Kandinski, Mondrijan, Bazelic, ali i radovi nemačkog ekspresionizma, muzej organizuje i pojedinačne izložbe.

Nova nacionalna galerija u Berlinu, instalacija Monika Bonvčini I DO YOU. Foto: Predrag Šiđanin

Trenutnu pažnju publike ima izložba ‚‚100 radova za Berlin“ Gerharda Rihtera (Gerhard Richter). Izložba je otvorena početkom ove godine i na njoj je izloženo ukupno 100 radova jednog od najznačajnijih nemačkih umetnika 20. veka, kao dugotrajna pozajmica Fondacije Gerhard Rihter.

Gerhard Rihter, postavka izložbe. Foto: Predrag Šiđanin

Centralni fokus izložbe su četiri platna velikog formata iz ciklusa „Birkenau” (2014). Ovaj ciklus slika je nastao kao dugogodišnje istraživanja umetnika o holokaustu, čiji predlošci su fotografije iz koncentracionog logora Aušvic-Birkenau. Proces nastanka ovih apstraktnih i simboličnih slika je započet prebacivanjem osnovnih motiva sa fotografija crtežom ugljena po platnu, a zatim postepeno, slojevito nanošenjem uljanih boja i intervencija sa njima. Višeslojnim nanosima boja i njihovom fizičkom manipulacijom, čime je osnovni predložak nestao i ne može se više prepoznati, nastale su snažne i specifične apstraktne slike. Deo izložbene postavke ova četiri platna su i zatamnjena ogledala velikih formata postavljena nasuprot slika, dajući im i fizičke obrise simboličnih refleksija.

Gerhard Rihter, postavka ogledala. Foto: Predrag Šiđanin

Slično postupku koje je primenio na četiri slike, Rihter predstavlja i grupu prefarbanih fotografija, koji su deo eksperimentaisanja sa odnosom fotografije i slikarstva. Na izložbi su takođe prikazani i mnogobrojni radovi iz ciklusa Besetzes Haus (1989), 4900 farben (2007) i Strip (2013/2016).

Sa izložbe Geharda Rihtera u berlinskoj Novoj nacionalnoj galeriji. Foto: Predrag Šiđanin

Izložba Gerharda Rihtera je privukla veliku pažnju kulturne javnosti, ne samo Berlina već i čitave Nemačke i izuzetno je posećena. A od kada je postavljen za direktora Nove nacionalne galerije i direktora budućeg Muzeja 20. veka, septembra 2021, Klaus Bizenbah (Klaus Biesenbach) je organizovao i doveo mnoge poznate internacionalne umetnike. Tako je nedavno, pred prepunim muzejom imala nastup Peti Smit (Patty Smith), koja je čitala, recitovala i pevala radove posvećene umetnicima…

Foto: Peti Smit performing at TIM Festival Marina da Gloria Rio De Janeiro (izvor fotografije: Wikipedia)

Druga trenutno aktuelna izložba u Novoj nacionalnoj galeriji predstavlja jednog od najuticajnijih konceptualnih umetnika po imenu Teičing Ši (Tehching Hsieh), Njujorčanina poreklom sa Tajvana. Umetnik kome je osnovno interesovanje i preokupacija rad sa vremenom, vlastitim telom i izdržljivošću je predstavio svoje performanse koje je izvodio tokom sedamdesetih godina prošlog veka, kada se preselio u Njujork (1974).

Svaki od pet izvedenih performansa ovog umetnika je trajao tačno godinu dana i deo su njegovog koncepta ‚‚lifetime“ umetnosti. Tokom izvođenja performansa umetnik nije imao kontakt sa publikom i nije smeo stvarati umetnička dela. Bio je maksimalno posvećen performansima koje je beležio i dokumentovao fotografskim aparatom i zapisima. Jedini performans koji nije izveo u striktnom trajanju od godinu dana je bio onaj koji je izvodio sa drugom umetnicom, kada su bili međusobno povezani lancem dugim 5 metara. Performans je trajao oko sedam meseci.

Teičing Ši, postavka izložbe. Foto: Predrag Šiđanin

Kompletno izloženi rad u Novoj nacionalnoj galeriji je Time Clock Piece ili One year performance 1980-1981. Tokom godinu dana umetnik se na svakih sat vremena fotografisao. Nedostatak sna je izazvao psihičke i fizičke probleme, tako da su neke od fotografija zbog toga propale. Sve fotografije, veličine za pasoš, su hronološki postavljene i na njima se vidi transformacija i fizička patnja umetnika tokom vremenskog trajanja performansa. U izložbenom prostoru je puštan filmski zapis montiranih svih snimljenih fotografija.

Teičing Ši, projekcija filma. Foto: Predrag Šiđanin

Pored navedenih performansa umetnik je stvorio i mnoštvo drugih radova koji se bave telom, ograničenjima i društvenom kontrolom. Šijevi radovi su izlagani kao dokumentacija i uključeni su u mnoge muzejske kolekcije širom sveta, kao što su: MoMA i Gugenhajm u Njujorku, Tejt Modern u Londonu, Moderna Museet u Stokholmu i dr. Dobitnik je i prestižnih nagrada za umetnost.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.