Piše: Predrag Šiđanin//
Berlinski muzej moderne umetnosti ili Nova nacionalna galerija je izgrađena po projektu poznatog arhitekte Misa van der Roja (Mies van der Rohe) 1968. godine i deo je kompleksa Kulturforuma, u kome su smešteni i drugi muzeji i Berlinska filharmonija. Muzej je posvećen modernoj umetnosti sa fokusom na nemačku umetnost 20. veka. Pored stalne postavke u koju su uključena dela u mediju: slike, skulpture, grafike, crteža i fotografije, poznatih umetnika kao što su Kandinski, Mondrijan, Bazelic, ali i radovi nemačkog ekspresionizma, muzej organizuje i pojedinačne izložbe.

Trenutnu pažnju publike ima izložba ‚‚100 radova za Berlin“ Gerharda Rihtera (Gerhard Richter). Izložba je otvorena početkom ove godine i na njoj je izloženo ukupno 100 radova jednog od najznačajnijih nemačkih umetnika 20. veka, kao dugotrajna pozajmica Fondacije Gerhard Rihter.

Centralni fokus izložbe su četiri platna velikog formata iz ciklusa „Birkenau” (2014). Ovaj ciklus slika je nastao kao dugogodišnje istraživanja umetnika o holokaustu, čiji predlošci su fotografije iz koncentracionog logora Aušvic-Birkenau. Proces nastanka ovih apstraktnih i simboličnih slika je započet prebacivanjem osnovnih motiva sa fotografija crtežom ugljena po platnu, a zatim postepeno, slojevito nanošenjem uljanih boja i intervencija sa njima. Višeslojnim nanosima boja i njihovom fizičkom manipulacijom, čime je osnovni predložak nestao i ne može se više prepoznati, nastale su snažne i specifične apstraktne slike. Deo izložbene postavke ova četiri platna su i zatamnjena ogledala velikih formata postavljena nasuprot slika, dajući im i fizičke obrise simboličnih refleksija.

Slično postupku koje je primenio na četiri slike, Rihter predstavlja i grupu prefarbanih fotografija, koji su deo eksperimentaisanja sa odnosom fotografije i slikarstva. Na izložbi su takođe prikazani i mnogobrojni radovi iz ciklusa Besetzes Haus (1989), 4900 farben (2007) i Strip (2013/2016).

Izložba Gerharda Rihtera je privukla veliku pažnju kulturne javnosti, ne samo Berlina već i čitave Nemačke i izuzetno je posećena. A od kada je postavljen za direktora Nove nacionalne galerije i direktora budućeg Muzeja 20. veka, septembra 2021, Klaus Bizenbah (Klaus Biesenbach) je organizovao i doveo mnoge poznate internacionalne umetnike. Tako je nedavno, pred prepunim muzejom imala nastup Peti Smit (Patty Smith), koja je čitala, recitovala i pevala radove posvećene umetnicima…

Druga trenutno aktuelna izložba u Novoj nacionalnoj galeriji predstavlja jednog od najuticajnijih konceptualnih umetnika po imenu Teičing Ši (Tehching Hsieh), Njujorčanina poreklom sa Tajvana. Umetnik kome je osnovno interesovanje i preokupacija rad sa vremenom, vlastitim telom i izdržljivošću je predstavio svoje performanse koje je izvodio tokom sedamdesetih godina prošlog veka, kada se preselio u Njujork (1974).
Svaki od pet izvedenih performansa ovog umetnika je trajao tačno godinu dana i deo su njegovog koncepta ‚‚lifetime“ umetnosti. Tokom izvođenja performansa umetnik nije imao kontakt sa publikom i nije smeo stvarati umetnička dela. Bio je maksimalno posvećen performansima koje je beležio i dokumentovao fotografskim aparatom i zapisima. Jedini performans koji nije izveo u striktnom trajanju od godinu dana je bio onaj koji je izvodio sa drugom umetnicom, kada su bili međusobno povezani lancem dugim 5 metara. Performans je trajao oko sedam meseci.

Kompletno izloženi rad u Novoj nacionalnoj galeriji je Time Clock Piece ili One year performance 1980-1981. Tokom godinu dana umetnik se na svakih sat vremena fotografisao. Nedostatak sna je izazvao psihičke i fizičke probleme, tako da su neke od fotografija zbog toga propale. Sve fotografije, veličine za pasoš, su hronološki postavljene i na njima se vidi transformacija i fizička patnja umetnika tokom vremenskog trajanja performansa. U izložbenom prostoru je puštan filmski zapis montiranih svih snimljenih fotografija.

Pored navedenih performansa umetnik je stvorio i mnoštvo drugih radova koji se bave telom, ograničenjima i društvenom kontrolom. Šijevi radovi su izlagani kao dokumentacija i uključeni su u mnoge muzejske kolekcije širom sveta, kao što su: MoMA i Gugenhajm u Njujorku, Tejt Modern u Londonu, Moderna Museet u Stokholmu i dr. Dobitnik je i prestižnih nagrada za umetnost.
Leave a Reply