Piše: Dragan Vojvodić //
Mešanje različitih muzičkih žarnova u savremenoj muzici nije nikakav nov trend, ali će unutar norveške džez scene poprimiti karakter obrasca po kom se stvara džez muzika XXI veka. Generacija norveških muzičara koja stupa na scenu tokom prve dekade novog veka, džez muziku i sve njene podvrste slobodno stapa sa elektronskom, tehnom, hevi metalom, progresiv rokom i drugom muzikom čineći džez zvuk komunikativnijim što mu je obezbedilo mnogo širu publiku no što je to slučaj sa klasičnim džezom.

Preteča ovoj fuziji žanrova je niko drugi do Majls Devis koji je u svojoj elektrik eri, u čijem se središtu nalazi jedan od najznačajnijih džez i Majlsovih albuma Bitches Brew, mešao žanrove u vreme dominanacije rok muzike s kraja 60-tih i početka 70-tih godina XX veka. U to vreme Majls je bio okružen vrhunskim muzičarima poput John McLaughlin-a, Herbie Hancock-a, Chick Corea-e. Svi zajedno su stvorili džez-rok fuziju karakterističnu za Majlsovu elektrik eru. I sami će nastaviti solo karijere koje će ići u pravcu preplitanja različitih žanrova. Neke od najpoznatijih grupa koje su negovale takav zvuk su McLaughlin-ov Mahavishnu Orchestra, Corea-in Return To Forever, Joe Zawinul-ov (koji je takođe svirao u Majlsovom elektrik bendu) Weather Report .
Višečlanu grupu, popularnu među publikom koja je naklonjena post roku i eksperimentalnom džezu, osnovala su braća Lars i Martin Horntveth još 90-tih, u svojim tinejdžerskim godinama. Zahvaljujući svom inovativnom pristupu džez muzici veoma brzo su postigli uspeh i van Norveške. Engleski BBC je njihov drugi album, A Livingroom Hush, iz 2001. proglasio najboljim džez albumom godine. Već na ovom albumu su definisali svoj zvuk kao mešavinu melodičnog džeza sa elektronskim gličevima, nojs efektima i brejkbit ritmovima karakterističnim za grupe poput Tortoise i Squarepusher. Za isti album su dobili prestižu norvešku muzičku nagradu Alarm 2002.
Na sledećem albumu The Stix, naklonjeni stalnom eksperimentisanju, koriste više elektroniku i drum’n’ bass ritmove, u to vreme veoma popularnog muzičkog žarna.
Njihov najambiciozniji projekat je saradnja sa 25-članim klasičnim britanskim orkestrom Britten Sinfonia koja je realizovana u vidu albuma Live With Britten Sinfonia 2013.
Grupa Jaga Jazzist svoj slojevit zvuk gradi na višeinstrumentalnoj muzici, upotrebom duvačkih instrumenata trube, trombona, saksofona, zatim klasične rok kombinacije instrumenata, električne gitare, basa i bubnja da bi sve to začinila upotrebom vibrafona i mnoštva elektronske opreme.
Često navode različite uticaje poput umetnika i grupa: Aphex Twin, Stereolab, Tortoise, Squarepusher, John Coltrane, Soft Machine i dr. Van granica Norveške su poznati kao jedna od prvih grupa tzv. novog džez pokreta u Skandinaviji.

Eelphant9 je norveški progresiv, psihodelik džez-rok trio osnovan u Oslu 2006. pod imenom Storløkken/Eilertsen/Lofthus što su prezimena članova grupe. Već sledeće godine ime menjaju u Elephant9. Svoj debi album Dodovoodoo iz 2008. i one koji slede izdaju za prestižnu norvešku izdavačku kuću Rune Grammofon, koju je osnovao Rune Kristoffersen 1998. a koja je stekla reputaciju muzičke etikete koja objavljuje eksperimentalnu, elektronsku i džez muziku.
Za razliku od kombinacije džeza i elektronike grupe Jaga Jazzist, Elephant9 odlaze u drugom smeru miksajući uticaje fjužn džeza Majla Devisa, Weather Report-a sa progresivnim rokom King Crimson-a, Hawkwind-a i Yes-a kreirajući zvuk koji se kreće od harmoničnih, čak fanki melodija do disonatnih, improvizujućih veoma bučnih deonica tipičnih za energičnije rok žanrove. Ovaj veoma fluidan zvuk, koji se slobodno kreće između različitih žanrova, postigli su upotrebom neobične kombinacije instrumenata klavijature, basa i bubnja.
Njihov živi album Live at the BBC iz 2011. doživeo je podjednako priznanje kod džez i rok publike. Sarađivali su sa poznatim skandinavskim gitaristima Reine Fiske-om i Terje Rypdal-om što je rezultiralo albumima drugačijeg zvuka, ali uvek su se na scenu vraćali kao trio naklonjen progresivnom energičnom zvuku.

Norveški džez progresiv fri rok trio koji čine Tom Hasslan (gitara), Axel Skalstad (bubnjevi) and Jørgen Mathisen (saksofon), nazvan po jednoj norveškoj dečijoj pesmici u kojoj se pojavljuje neobično biće, mešavina slona i krokodila, kreira sličan zvuk poput Elephant9, ali sa mnogo više improvizacija tipičnih za fri džez. Ime grupe na karakterističan način opisuje i fuziju različitih uticaja koji je formirao njihov zvuk.
Njihov energičan improvizujući fri džez zvuk postižu slobodnom kombinacijom fri džeza i progresivnog roka pod uticajem King Crimson-a, Mahavishnu Orchestra, Terje Rypdal-a, kao i blek metal sastava Shining i Meshuggah koji im donose veću eksplozivnost.
Prva tri albuma, nazvana po imenu grupe uz dodatak rednih brojeva, kao i Elephant9 objaviće za Rune Grammofon. Debi su objavili 2014. Nakon tri istoimena albuma vlastiti zvuk će obogatiti novim članovima i instrumentima (bas i klavijature).

Xploding Plastic su norveški duo (Hallvard Wennersberg Hagen i Jens Petter Nilsen) koji stvara elektronsku muziku u maniru elektrofanka i big bit ritmova u kombinaciji sa elementima džez muzike. Nakon što su svoj prvi demo emitovali na internetu u roku 22 sata dobijaju ponudu izdavačke kuće. Duo je zadobio popularnost veoma umešnom kombinacijom landž džeza sa agresivnom elektronskom tehno muzikom svojstvene Aphex Twin-u ili Squarepusher-u. Singl Treat Me Mean, I Need the Reputation postao je instant klasik nakon što ga je Beatservice Records lansirao 2000.
Debi album Amateur Girlfriends Go Proskirt Agents, izdat za Beatservice Records 2001, prepun je različitih žanrovskih prepleta koje se kreću od orkestriranih deonica u maniru Henry Mancini-ja pa do tipičnih elektro trip-hop semplova, a sve to prožeto veoma brzim elektronskim ritmovima.
Nakon drugog albuma, The Donca Matic Singalongs, iz 2003. prave muziku za filmove kao i za različitu TV i radio produkciju. Sarađivali su i sa čuvenim the Kronos Quartet-om, koji je stekao svetsku reputaciju sarađujući sa najpoznatijim svetskim kompozitorima, muzičarima i grupama bez obzira na žanr koji neguju.
Godine 2004. dobijaju prestižnu Spellemann nagradu u kategoriji elektronske muzike.

Hedvig Mollestad Trio (aka HM3) čine Hedvig Mollestad (guitar, vocals), Ellen Brekken (bas) i Ivar Loe Bjornstad (bubnjevi). Liderka trija, poznata gitaristkinja, pevačica i kompozitorka Hedvik, sarađivala je sa mnogim norveškim muzičarima. Na početku karijere svirala je u mnogim rok i džez grupama što će presudno uticati na njen samostalan rad. Godine 2009, na Moldejazz festivalu, uručeno joj je priznanje The young jazz talent of the year.
Muzika koju komponuje prestavlja kombinaciju avangardnog džeza i progresivne rok muzike. Njene gitarske deonice, iako prepune fri džez improvizacija, svojom energijom jasno odražavaju uticaj rok muzike, koji se najviše ispoljava u live nastupima. Kako to muzički stručnjaci ocenjuju, njen energičan, oštar stil gitarskog muziciranja obiluje disonantnim ritmovima, agresivnim i bučnim improvizacijama koje su prepune referenci na hard i prog rok muziku poput Black Sabbath-a, Hendrix-a, brit popa, grandža i neopsihodelije pa sve do Stravinskog i savremene klasične muzike. Hedvih Mollestad koristi teške gitarske rifove kao polaznu tačku u istraživanju savremenog fri džeza što se posebno može čuti na live albumu Black Stabat Mater koji i svojim nazivom potvrđuje njene muzičke uticaje.
Reputacija koju su kao trio stekli među publikom i kritikom omogućila im je nastup na turneji zajedno sa svojim uzorima Black Sabbath-om i John McLaughlin-om, što je potvrdilo njihov status u savremenoj prog rok/ fri džez muzici.

Leave a Reply