Iranski reditelj i disident Džafar Panahi osvojio Zlatnu palmu za film sniman u tajnosti

Art Box portal //

Ovogodišnji Kanski filmski festival zatvoren je dodelom nagrada. Festival, otvoren 13. maja, obeležen je političkim diskurskom a za glavnu nagradu takmičila su se 22 filma. Laureat 78. Međunarodnog filmskog festivalu u Kanu je iranski reditelj i disident Džafar Panahi (64), nagrađen Zlatnom palmom za film It Was Just an Accident, koji je snimljen u tajnosti.

Foto: https://snl.no/Filmfestivalen_i_Cannes Gullpalmen, Palm d’Or, og skuespillerprisene som deles ut under festivalen. Av FDC. Lisens: Falt i det fri (Public domain)
Foto: https://snl.no/Filmfestivalen_i_Cannes Gullpalmen, Palm d’Or, og skuespillerprisene som deles ut under festivalen. Av FDC. Lisens: Falt i det fri (Public domain)

Panahi, kojem je godinama bilo zabranjeno da napušta Iran, prvi put je posle petnaest godina prisustvovao ceremoniji dodele nagrada u Kanu. Zlatnu palmu mu je uručila predsednica žirija, francuska glumica Žilijet Binoš, a reditelj je, uprkos rizicima, izjavio da će se, nakon festivala, vratiti u Iran.

„Najvažnija stvar je sloboda moje zemlje“, izjavio je Panahi u emotivnom govoru pred publikom koja ga je pozdravila ovacijama.

Nagrađeni film Jafara Panahija

It Was Just an Accident nije prvi iranski film koji je osvojio Zlatnu palmu. Najprestižnijim priznanjem ovog festivala nagrađen je film Ukus trešanja Abasa Kjarostamija 1997. godine.

Ova nagrada potvrđuje Panahijev status kao jednog od najvažnijih glasova savremenog svetskog filma. Međutim, važno je reći da Jafar Panahi prevazilazi umetnost i ulazi u sferu direktnog građanskog otpora. Film, koji je snimljen u potpunoj tajnosti, bez dozvola i u suprotnosti sa iranskim zakonima – uključujući i zabranu prikazivanja žena bez hidžaba, svedočanstvo je o njegovoj umetničkoj i ličnoj hrabrosti.

„Za mene je hrabrost kada znaš šta ćeš izgubiti, a ipak ideš dalje,“ rekao je Panahi u jednom ranijem intervjuu, osvrćući se na svoje dugogodišnje progonstvo od strane iranskih vlasti.

Film It Was Just an Accident predstavlja političku dramu o traumi, osveti i moralnoj dilemi. Radnja prati bivšeg političkog zatvorenika i mehaničara, koji veruje da je muškarac koji mu dolazi u radionicu —  njegov bivši mučitelj iz zatvora. Uveren u njegov identitet, Vahid ga otima i okuplja grupu bivših zatvorenika kako bi se suočili sa svojim navodnim zlostavljačem. Međutim, javlja se sumnja u krivicu, što pokreće raspravu među žrtvama o pravdi, oproštaju i identitetu.

Panahi koristi ovaj narativ kako bi problematizovao pitanja osvete, pravde i kolektivne boli pod represivnim režimom. Okupljanje „komisije za istinu“ – bivših zatvorenika režima koji pokušavaju da identifikuju svog zlostavljača otvara prostor za propitivanje ličnog i političkog identiteta, dilemu: Da li se osvetom čovek može osloboditi ili će postati ono protiv čega se borio?

„Ne pravim filmove zato što mogu. Pravim ih jer moram. To je moj jedini način da ostanem slobodan“, kaže Panami. „U Iranu je i disanje politički čin. Film je disanje. I zato ga ne mogu prestati praviti.“

Politički diskurs na festivalu

Ovogodišnji Kanski festival nosio je obeležja snažne političke angažovanosti, što je i tradicija Kanskih festivala u kriznim vremenima.

U Kanu prikazani dokumentarni filmovi o Ukrajini a na festivalu se govorilo i o ratu u Pojasu Gaze.

U govoru na otvaranju festivala Žilijet Binoš je odala počast palestinskoj fotoreporterki Fatmi Hasuni, a osvrnula se i na presudu Žeraru Depardjeu. Binoš je izjavila žaljenje zbog smrti mlade fotoreporterke koja je ubijena u izraelskom vazdušnom napadu prošlog meseca zajedno sa svojom porodicom, dan nakon što je dokumentarac o njoj izabran za premijeru u Kanu.

Festival je otvoren dodelom počasne Zlatne palme Robertu de Niru, koji je u svom govoru kritikovao američkog predsednika Donalda Trampa.

Leave a Reply

Your email address will not be published.