CHUI OVU GLAZBU

Toni Starešinić

Razgovarao Dragan Vojvodić //

Intervju sa hrvatskim muzičarem Tonijem Starešinićem //

Povod za ovaj razgovor je želja da se muzičko stvaralaštvo i angažman Tonija Starešinića približe publici u Srbiji. Uvidom u biografiju ovog hrvatskog muzičara uočava se interesantan životni put, od detinjstva na malom hrvatskom otoku Istu do saradnje sa Jazz orkestrom Hrvatske radio-televizije i albuma Chui ovu glazbu te osvajanja nagrade Porin za najbolji džez album godine.

Od kada datira vaše interesovanje za muziku i kako danas posmatrate vlastiti razvojni put?

Rekao bih da moje zanimanje za glazbu datira pa skoro od najranijih sjećanja svog djetinjstva, sjećam se da sam obožavao pjesmu Džuli Danijela Popovića, htio sam da mi je stalno puštaju na repete na kazetofonu. Ježeva Kućica na kazeti je također bila tražena roba. Roditelji su prepoznali da imam nešto sluha pa su me upisali u osnovnu glazbenu školu u Zadru. Nešto kasnije sam otkrio da djed ima u kolekciji ploča nekakve Rolling Stones-e, Pink Floyd-e i Bob Dylan-a, pa mi je tata kupio i knjigu s notama Beatles-a; nisam doduše ništa znao o njima ali nije to loše zvučalo, a onda je tata krajem moje osnovne škole donio iz Francuske hrpu cd-a jazz-a, blues-a, funk-a i soul-a i tu sam se totalno zakačio za glazbu, s druge strane pak sam zamrzio vježbanje klavira i odustao od odlaska u srednju glazbenu. Otok Ist je jako mali otok, danas tamo zimi živi jedva stotinjak stanovnika, puno ljudi je otišlo trbuhom za kruhom na more i tako su proputovali dobar dio svijeta i došli u konkakt sa odličnom svjetskom glazbom tako da sam neke glazbenike otkrio od svojih prijatelja. Nešto stariji dečki od mene imali su i svoj bend na Istu s kojim su svirali rock standarde sedamdesetih. Kad sam došao u Zagreb na fakultet počeo sam tražiti ekipu za prvi bend i tu se krenuo otvarati cijeli glazbeni svemir sa jazz rock i prog rock herojima, počeo sam upoznavati sve više ljudi koje je zanimala slična glazba pa smo jammali na probama, snimali demo snimke, pa se tako 2003. godine, spletom svih tih okolnosti, desio Mangroove i prvi koncerti i prve ozbiljnije studijske snimke, a 2009. sam sa Mangroove-om napokon objavio svoj prvi studijski album i to računam kao početak profesionalnog bavljenja glazbom. Godine 2020. sam dobio i priznanje od Ministarstva kulture Hrvatske koje mi je dodijelilo status slobodnog umjetnika.

Mangroove
Mangroove, foto: Vanja Vučinić

Godine 2003. osnovali ste tri muzičke grupe Mangroove, Punk Data i Chui i objavili sa njima ukupno 10 albuma. Nemoguće je ovde nabrojati sve muzičare s kojima ste sarađivali, možda se posebno mogu izdvojiti Josipa Lisac i Edo Majka. Ne vidim, bar na našim prostorima, sličan primer takvog stvaralačkog potencijala i inpulsa. Albumi grupe Chui pokazuju zaista visok stepen kreativnosti i originalnosti. Da li možete reći odakle crpite ideje i kako tumačite svoj angažman u različitim muzičkim žanrovima. Da li ima neku svoju logiku i iziskuje li poseban napor prilagođavanja?

Imam tu sreću da imam mogućnost da radim samo glazbu koju volim i živim od toga. Takav pristup zahtijeva puno rada jer svaki projekt pojedinačno nije dostatan, ali baš zato različiti žanrovi olakšavaju stvar, stalno osvježavaju bunar inspiracije, pa svakom albumu i pjesmi pristupam neopterećeno očekivanjima i sa željom da se prvo meni svidi i naravno ljudima s kojima surađujem i da svaki put iznesem neki novi glazbeni moment koji do tad još nisam. I puno slušam glazbu, više nego ju sviram zapravo, i upijam svašta što se događa na sceni što mi se svidi i kod nas i vani i onda htio ja to ili ne to jednostavno prolazi kroz neki moj filter osobnosti i glazbeno sviračkih ograničenja i u nekom mojem obliku izlazi van odnosno postaje dio mog zvuka koji se, naravno, stalno mijenja s vremenom ali mislim da sam uspio stvoriti prepoznatljiv autorski pečat na domaćoj sceni i sa Chui-em i sa Mangroove-om, ako malo ozbiljnije pratite scenu teško će vam biti pobrkati te sastave sa nekim drugima koji pripadaju istoj sceni. Danas me s europske strane recimo uvelike inspirira nova skandinavska jazz rock scena, a od Amera me oduševljava Brad Mehdlau sa svojim fuzijskim solo albumima.

Kao pasionirani slušalac muzike, igrom slučaja sam od prijatelja iz Zagreba saznao za grupu Chui. Bio sam fasciniran činjenicom da takvu vrstu muzike, danas vrlo aktuelnu na svetskom nivou, neko stvara i u Hrvatskoj. Kako ste došli na ideju da spojite elektronsku muziku i džez? Da li intuitivno ili ste bili postaknuti nekim uticajima?

Kako sam rano došao u doticaj sa raznim glazbenim stilovima postalo mi je nekako normalno da mi je najdraža glazba ona koja spaja razne stilove, sviđala mi se ta kreativnost i uvijek sam svoju glazbu doživljavao kao potrebu da se kreativno izrazim. U vrijeme nastanka Chui-a jako puno sam slušao Chicago Underground duo & trio kojeg je Mate Škugor dovodio u KSET, zaljubio sam se u Medeski Martin & Wood, Erik Truffaz quartet, Bugge Weseltoft’s New Conception Off Jazz, Dave Douglas Keystone, Esbjorn Swenson trio i totalno obažavo jazz rock albume Miles-a Davis-a, instrumentalni soul Booker T. & MG’ Sa i jazz prog rock King Crimson-a, a dok sam sa Mangroove-om radio glazbu bližu popu postojala je potreba da napravim i nešto instrumentalno. Onda se desilo da smo na probama Mangroove-a, kad ostali članovi nisu dolazili, ja i tadađnji bubnjar, Đuro Dobranić, jammali i snimali novonastale ideje, pa sam na to nadodao još par svojih tema i tako je nastao material za prvi Chui-ev album. U goste smo pozvali i tadašnjeg trubača Mangroove-a, Andreja Jakuša, i tako se zaokružila prva postava Chui-a i taman pred ljeto 2012. je izažao Chui-ev prvijenac.

Chui
Chui, foto: Vanja Vučinić

U Chui-u ste sarađivali i sarađujete sa izrazito jakim muzičkim ličnostima poput saksofoniste Vojkana Jocića, bubnjara Janka Novoselića, koji danas ima svoj bend Kozmodrum, i drugima.  S obzirom da ste autor muzike i svih aranžmana, samostalno ili u saradnji sa drugim članovima grupe, da li nam možete reći nešto o prirodi te saradnje?

Chui-eve skladbe obično nastaju na dva načina, ili kad se sam igram doma sa klavijaturama ili na probi i na pozornici sa dečkima kad se zaigramo i odvojimo od postojećih aranžmana i odlutamo u nove nepoznate vode. Tako su, na primjer, Chui’s Waltz i Ridding Rocket nastale live na koncertima iz pjesme Punch sa prvog albuma. Sa prvom postavom Chui-a smo znali i cijele koncerte svirati skroz impro, možda bismo krenuli s jednom pjesmom i vrlo brzo odustali od sveg što smo vježbali i zaputili se dalje od svega, to zna biti vrlo uzbudljivo ako se poklope muze, energija tada raste do maksimalnih visina i publika to itekako osjeti i reakcijom nam vrati nazad na pozornicu što je onda još dodatni stimulans za dalje. Međutim, zna se desiti i da se zaglibi u crnu rupu i onda je dobro vratiti se nazad na poznati teren da psihički ipak ne potonemo do kraja. Do 2017. nas je bilo samo troje u bendu, odnosno ja sam svirao i bass dionice pa sam kompletno kontrolirao harmoniju i u takvim uvjetima je bilo lakše odlaziti bilo gdje, danas pak sviramo u quartetu sa basistom i concept glazbe je više vezan uz aranžmane, i sama glazba je bliža nekakvom prog post rocku dok se prije bila bliža fusion jazzu.

U grupi Mangroove sarađujete sa suprugom i pevačicom, Željkom Veverec. Učestvujete i na kreiranju njenog samostalnog albuma I Glow, objavljen pod umetničkim imenom Je Veux,  koji hrvatska muzička kritika proglašava za najbolji album 2020. U kojoj se meri priroda takve saradnje razlikuje u odnosu na onu unutar grupe Chui?

U Chui-ju sam glavni umjetnički direktor, u Mangroove-u tu poziciju dijelim sa suprugom, a u Je Veux je ona glavna umjetnička direktorica i njezina je zadnja hehe.

Na osnovu uvida u dešavanja na muzičkoj sceni u Hrvatskoj, sa distance slušaoca iz Srbije, rekao bih da se dešava jedan fenomen eksplozije elektronske muzike u fuziji sa različitim žanrovima od džeza, popa, regea, postroka, itd. Poput nekadašnjeg, svima poznatog prekretničkog novog vala, imam osećaj da trenutna scena u Hrvatskoj ima sličan kreativni potencijal. Kako Vi to doživljavate kao jedan od aktera? S obzirom da ste urednik i autor emisije Chui ovu glazbu na novom zagrebačkom urbanom Radiju 808 gde promovišete muziku koja prevazilazi žanrovsku podelu, koji su to autori ili grupe na koje bi čitaoci portala ART BOX trebalo da obrate pažnju?

Boom na domaćoj sceni se desio prije nekih osam godina s pojavom više nezavisnih glazbenih portala koji su skrenuli pozornost publike i izdavaća na domaću alternativnu glazbu. Bilo je i prije odličnih alternativnih bendova i svirki ali ti izvođači su tada teže dolazili do izdavačkih ugovora bez nekih dobrih veza, danas to više nije nikakav problem. Današnji sastavi koji su jako bliski mom glazbenom ukusu su Kozmodrum, Mimika Orchestra, Truth=/= Tribe, Porto Morto, ABOP, Krv U Stolici, Peglica i Komandos, Povraccio Di Colteo Dorigno, Balkan Zoo, B’S Funstalation, More Love Ensamble, Trokut, Zmaj, Pocket Palma, Mayales onda su tu Zvjezdan Ružić, Pavle Miljenović & Jovanović, J.R. August, Ivan Grobenski, Irena Žilić, od stare ekipe još u naponu kreativnosti Tamara Obrovac, Boilers ekipa Matija, Davor i Kruno, pa Rundek, Coco Mosquito, Kries, Urban, Valerija Nikolovska, Lana Janjanin, Zoran Majstorović, Ivan Kapec, Jazz orkester HRT-a sa svojim mnogobrojnim suradnjama, ma sad sam se zapleo u zamku, pišem kako mi imena dolaze na pamet a ima ih još jako puno koje jako volim i sad bih mogao ispisati još jedan intervju samo nabrajajući imena. Scena nam nikad nije bila bogatija, a mitovi novog vala će još trajati neko vrijeme dok generacije koje su odrasle na toj glazbi ne odu u penziju.

Toni Starešinić
Toni Starešinić, foto: Vanja Vučinić

Na kraju, da li možemo u skorijoj budućnosti očekivati neke nove albume grupa Chui i Mangroove? Radite li trenutno na nekim drugim projektima?

Evo, upravo sam završio svoj novi instrumentalni solo album Survival kit, koji će Menart uskoro objaviti. 8.11. će biti na svim digitalnim servisima, a pripremam i dvostruko cd izdanje za 12. mjesec. CD će uključivati i prethodni solo album Nesreća koji je bio koncipiran kroz glazbu koju sam radio za soundtrack dokumentarnog serijala Nesreća koji se bavi velikim nesrećama i katastrofama koje su se desileu Hrvatskoj za vrijeme bišve i današnje države. Novi album je pravi pandemijski ujedno i medicina za dušu i tijelo he-he. Sa Mangroove-om pak spremamo nove singlove, a snimili smo i album sa Jazz orkestrom HRTa pa sad čekamo termine za miksanje da ga do kraja dovršimo. Chui je počeo s probama za snimanje novog albuma, sljedeće godine je obljetnica, Chui slavi svoj deseti rođendan pa ćemo to svakako proslaviti novim albumom. U planu su i neke nove suradnje i projekti ali polako sve u svoje vrijeme.

 

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.

error: Content is protected !!