Empatija u kulturnom polju: model građanskog obrazovanja

Art Box portal //

Da li je nemoralno pisati o kulturi dok se dešavaju bolne društvene situacije — ili je nemoralno praviti se da te situacije ne postoje? Dijana Hrka, majka mladića stradalog u padu nadstrešnice na novosadskoj Železničkoj stanici, 12. dan štrajkuje glađu ispred Skupštine Srbije. U Novom Sadu, na pločniku ispred Banovine, štrajkuje glađu Milomir Jaćimović, autoprevoznik; pored njega je njegov maloletni sin. Slika majke koja je izgubila sina i samohranog oca koji gladuju pred institucijama nije „privatna tragedija“. To je društvena slika. Alarm.

Fotografija preuzeta sa interneta

Kako učiti decu pravima i dužnostima, solidarnosti, poštovanju zakona i dijalogu, ako živimo u okruženju koje ne reaguje na nepravdu? Kako razvijati empatiju ako je društvo ravnodušno?

Građansko vaspitanje se ne završava na vratima škole. Biti građanin znači videti drugog čoveka, prepoznati nepravdu i ne okretati glavu.

Dijalog nije slabost, već osnova demokratije, a građansko vaspitanje nije školski predmet iz kog se dobija ocena. To je pitanje savesti. Ono nas uči da je pravda više od procedure, a solidarnost više od ćutanja. Da društvo nisu „neki drugi“, već svi mi. Da odgovornost podrazumeva učešće — volontiranje, inicijative, javne rasprave, mirne proteste, kao i svakodnevnu kulturu dijaloga. Da građanin ne znači poslušnik već onaj koji poštuje institucije, ali reaguje na nepravdu.

Kada otac sa maloletnim sinom štrajkuje glađu na ulici, kada majka traži pravdu za preminulog sina, dilema „da li pisati o kulturi“ postaje pitanje etike. Ali nije pravo pitanje da li je nemoralno pisati o kulturi u trenucima društvenih potresa. Nemoralno je ponašati se kao da se ti potresi ne dešavaju.

Potrebno je pisati o kulturi koja postavlja pitanja, u kojoj se stvarnost promišlja, u kojoj je empatija kulturna vrednost.

Zato pisati o kulturi dok društvo prolazi kroz krizu nije neosetljivost već čin građanske odgovornosti. Pisati o kulturi u trenucima nepravde ne znači bežati od stvarnosti, ali je moramo sagledati kroz širi okvir — kao komentar, kritiku i podsećanje na osnovne vrednosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published.