Piše: Ljiljana Maletin Vojvodić //
„Venecija je svojim stanovnicima vjerojatno najlepša kada se gleda izdaleka, kao na jednoj od Canelettovih veduta iz osamnaestog stoljeća”, piše Slavenka Drakulić u tekstu Ponovo u kavani Europa. I to je verovatno istina. Zato se postavlja pitanje da li će, pre nekoliko dana uvedena, naplata ulaska u Veneciju za jednodnevne izletnike zaštititi ovaj grad, smanjiti nekontrolisanu najezdu turista i poboljšati kvalitet života stanovnika Venecije kojih je, sudeći po statistikama, u odnosu na 1970. godinu — 120. 000 manje.
U poslednjih sto godina, zbog globalnog zagrevanja nivo mora u Veneciji porastao je za 23 cm. Istorijsko i kulturno nasleđe Venecije, kao i život lokalnog stanovništva, ugroženi su fenomenom acqua alta, kao i najezdom turista koji u špicu sezone utrostruče populaciju grada koji se nalazi na listi Uneskove svetske baštine.
Sa 40.000 posetilaca dnevno i 7 miliona poseta godišnje, Venecija se suočava sa prekomernim brojem turista. Ali nije sigurno da li će naplata ulaza uspeti da ograniči broj turističkih poseta i popravi kvalitet života stanovnika ovog grada.
U čemu leži privlačnost Venecije?
Venecija je čežnja za putovanjima, sinonim za romantiku.
Filmska kulisa.
Prestižna destinacija, turistička recka.
Kada je Marsel Prusta došao u Veneciju „njegov san je postao, neverovatno i jednostavno − njegova adresa”. Ovim gradom su se oduševljavali Bajron, Ruso, Stravinski, Gete, Prust, Modiljani, Tomas Man i mnogi drugi.
Venecija je istorija i patina.
Gotske, barokne i renesansne palate i crkve.
Trg Svetog Marka, Santa Maria della Salute, Rialto, Most uzdisaja.
Lavirinti ulica, kanala, trgova i mostića.
Gondole i gondolijeri.
Starosedeoci i imigranti.
Veneciju čini karneval, karnevalske maske, murano staklo.
Firmirane radnje i kopije Luj Viton tašni.
Preskupi hoteli i restorani.
Dobra kuhinja.
Pica na parče.
Espreso, proseko i aperol špric „s nogu”
Veneciju čine i horde turista zbog kojih su stanovnici ovog grada postali gotovo — nevidljivi.
Leave a Reply