Nataša Krstić //
U mesecima kada se mladi ljudi u Srbiji bore za slobodu, dostojanstvo i normalan život, možemo razmišljati o aktuelnim događajima i kao o borbi za povratak kulture — kako kulturnih vrednosti, tako i kulture življenja i ponašanja, izgubljenih u društvu koje je doživelo kolaps svih vrednosti, morala, obrazovanja, kulture… Jasno je da estetika i moda sada nisu primarna tema jer živimo u siromašnom društvu koje mora da se bavi elementarnim problemima. Ali, u ovim vremenima straha i strepnje, degradacije vrednosti i minorizacije struke, u kojem su ljudi obrazovani na polju estetike izgubili moć, pokušavam sebi da olakšam uranjajući u svet stvari koje žive u mojoj mašti, a moda je jedna od njih. U vremenu pobune i uzvišenih ideala, razmišljam o tome kakav pobuna i uzvišenost imaju oblik u estetici i modnom dizajnu.

Pojam mode se veoma često, po inerciji i površno, tumači kao smena različitih trendova i modnih diktata koji određuju šta je must have neke sezone, koje su boje u modi, ili, još gore, šta je prestižno, skupo kao potvrda moći i da je neko u nekom trenutku zapažen i popularan. Istina je da je takav pogled na modu daleko od onog što je suštinsko, jer moda oplemenjuju ljude i razvija smisao za umetnost i estetiku.
Razvoj modne industrije i sistema mode osnažuje njenu društvenu odgovornost, što je od velike važnosti za formiranje uređenog društva i konstantan uspon kulture. Ono što nije dobro i prihvatljivo je činjenica da je takav sistem sa visokim cenama markirane robe mnogima nepristupačan, i namenjen je malobrojnima. Zbog toga je neophodno naglasiti da dobar stil odevanja ne mora da zahteva veliki budžet.
Moda je važna i na individualnom i na društvenom planu. Možemo biti šik uz minimalna sredstva bez kupovine markirane robe. Možemo voleti sofisticiranu modu, isto tako možemo praviti i različite eksperimente koji uključuju ekscesne estetike.
Ima puno odgovora na pitanje zašto je potrebno da volimo modu i razvijamo osećaj za nju i znanja o njoj, zašto je važno da imamo kulturu odevanja, da nam moda bude značajan segment u organizovanju životnog stila, navika i sistema vrednosti.
Moda je istovremeno sociološki, kulturni i psihološki mehanizam. Kada promišljamo stilove i odevne kombinacije, kada biramo šta ćemo odenuti, posredno odlučujemo o tome kako ćemo sebe predstaviti. Naša odeća o nama puno govori: o estetici, karakteru i sklonostima. Slogan „Moda kao umetnost življenja“ naslov je knjige o Fridi Kalo, autorke Suzane Martinez Vidal, koja je izašla 2016.godine. Njen naslov objašnjava suštinu važnosti uloge mode u našem životu. Upravo na primeru Fride Kalo možemo shvatiti suštinu ovog slogana, a njegovo objašnjenje i tumačenje svako može primeniti na svoj način, negujući autentičnost, stvarajući priču o svom identitetu kroz promišljanje odevnog stila.

Ritual odevanja i proces stvaranja odevne kombinacije je svakodnevna igra kojoj se pristupa sa radošću i radoznalošću. Ona je zabavna, to je proces u kome razvijamo svoj osećaj ne samo za lepo, nego i za dinamiku formi i odnose boja. U toj larpurlartističkoj igri formiramo i naš osećaj za umetnost, a na kraju poruka koju šaljemo razbija larpurlartizam i naš stil postaje društveno angažovan tako što odeća šalje kodove i značenja. U tom procesu izgrađuje se i raste naš osećaj za umetnost, jer postaju vidljivi brojni principi koji su zajednički modi i umetnosti.
Vratimo se na početak. Sasvim je netačno i zbunjujuće, neprikladno mišljenje da modi nije mesto u intelektualnom svetu, kako su neki skloni da veruju. Istina je ipak da se površnost pomodarstva može graničiti sa glupošću. Ali to ne znači da treba diskvalifikovati modu iz sistema intelektualnih i svih drugih visokih vrednosti. Zato što je moda vrsta narativa koji često učestvuje u otkrivanju istine o nama i o svetu, o realnosti, o ljudima, o epohama, o uspomenama, o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Kada na taj način govorimo o modi, mi govorimo o našem intimnom doživljaju predmeta koji nas okružuju, i o doživljajima lepote sa kojom i od koje su ti predmeti sazdani. Tako stvaramo svoje svetove, vezujemo se za stvari koje volimo i koje su deo naše stvarnosti, ali i naših snova. U takvom kontekstu mi ponovo shvatamo značaj mode i odevanja, ali na jedan sasvim drugačiji način. Jer sada naši kaputi, kostimi, odela i haljine postaju dokument istorijata naših života, proteklog vremena kog se sećamo sa gorčinom ili sa radošću.
Zašto je važno graditi odnos sa stvarnošću u kome je fenomen mode važan?
Zato što tako obogaćujemo sadržaj naše svakodnevice i bavimo se samospoznajom, kreiramo sopstveni karakter. Na sasvim neobičan način moda prestaje da bude površna. Osim toga, neki od nas, koji su modi snažno posvećeni, u ovoj igri svakodnevnog dizajniranja naći će posebno zadovoljstvo, izazvano studiranjem krojeva, načina sečenja i stvaranja formi modnog dizajna. Tako svaki naš odevni predmet možemo voleti i pamtiti po njegovoj specifičnosti u načinima izrade, materijalima, tonovima, štampi i dezenu. Ponekad ove kategorije za nas imaju različite vrste značenja, simbolike i vrednosti.

Predmeti i dizajn u nama bude spektar emocija. Dizajnirajući sebe, stvaramo specifičnu atmosferu i raspoloženje, dinamiku odnosa sa okolinom. Gotovo je nemoguće da nam bude svejedno kako izgledamo. Takva ravnodušnost mogla bi biti znak površnosti. Estetski doživljaj i estetska vrednost su neprocenjive dragocenosti koje otkrivamo baveći se odećom.

Pobuna kao suštinska vrednost studentskih protesta, mogla bi biti vizualizovana u ekscesnim modnim estetikama Gotjea i Galijana, Vestvud i Mekvina, uglavnom kreatora postmodernista. Intelektualna pobuna, poput ove studentske, može se izraziti i stilom odevanja — od mode podkultura do avangardnih feminištičkih diskursa u modi. Mnogi studenti nemaju ekonomske uslove da se ozbiljnije bave modom, ali svoj bunt izražavaju kroz performanse. A to je najbolji mogući početak.
Ako prezremo potrošačku kulturu, to ne znači da moramo prezirati naviku da se bavimo estetikom. Ne moramo trošiti ogroman novac. Dovoljno je da upoznamo igru i proces odevanja kao veštinu, znanje i poruku. To je u osnovi jedan od naboljih i najlepših dokaza da imamo duha.
Leave a Reply