Piše: Ljiljana Maletin Vojvodić//

Da li se sećate svog prvog bukvara? Kako su izgledali bukvari u ex-Jugoslaviji, a kako izgledaju danas i zbog čega bi то namа bilo bitno? Niz konotacija koje iz navedenih pitanja proizilaze problematizuje izložba Crvena škola (objekti, crteži i knjige) koja je, od 24. novembra 2022, u sklopu 59. Oktobarskog salona, postavljena u Salonu beogradskog MSU. Na njoj su, uz učešće Multimedijalnog instituta (net. kulturni klub MaMa) i Petra Milata, izloženi vizuelni radovi kao i istoimena konceptualna knjiga (Crvena škola, Multimedijalni institut, Zagreb, 2021) Dubravke Ugrešić (1949), prve jugoslovenske književnice nagrađene Ninovom nagradom 1988. za roman Forsiranje romana-reke.

Izložba pod nazivom Crvena škola obuhvata knjigu (katalog izložbe) i vizuelne radove (objekti, crteži, kolaži, montaže, palimpsesti, aproprijacije) Dubravke Ugrešić inspirisane bukvarima (početnicama) koje književnica prikuplja od 1991. godine.

„Godine 1991, kada se raspadala Jugoslavija i kada je započeo rat koji će efikasno dovršiti njezin raspad, u mojim rukama slučajno se našla početnica koja je prema godini izdanja (1957) lako mogla biti i moja. Listanje početnice duboko me uzbudilo. Preda mnom su najednom iskrsla dva svijeta: davnašnji, zaboravljeni svijet početnice, koji je obećavao sretnu budućnost, i drugi, zbiljski, sadašnji, koji je tu budućnost brutalno osporavao. Potražila sam druge početnice, baš kao da ću u njima naći tajni razlog ratnog ludila koje se odigravalo pred mojim očima. Pronašla sam hrvatsku početnicu s kraja devetnaestog stoljeća, i uzela novu, štampanu 1991, stotinu godina kasnije. Usporedila sam svjetove triju početnica – s kraja devetnaestog stoljeća, s kraja dvadesetog stoljeća i moju, iz sredine dvadesetog stoljeća”, objašnjava u Crvenoj školi Dubravka Ugrešić.

Nakon tog prvog pribavljenog bukvara, zahvaljujući prijateljima, na njenu adresu su počeli pristizati različiti bukvari − hrvatski, makedonski, bugarski, rumunski, estonski… U vitrini jedne amsterdamske staretinarnice ugledala je rad nepoznatog amatera − ostatke minijaturne škole obojene u crveno. I tako su nastali tekstovi i izložba Crvena škola.

Izložba Crvena škola u MSUB nije prva u kojoj su motivi bukvara predmet „vizuelnih intervencija“ Dubravke Ugrešić. Početnica za nepismene realizovana je u beogradskom Grafičkom kolektivu 2010. godine a izložba Crvena škola u riječkoj galeriji Filodrammatica 2021.

Knjiga (katalog izložbe) Dubravke Ugrešić koja je 2021. godine postavljena u Galeriji Filodrammatica deo je izdavačkog programa Dopolavoro Rijeka 2020 – Evropska prestonica kulture. A recepcija tog projekta podrazumeva učitavanje različitih diskursa: ideološkog, postkomunističkog, postsocijalističkog, nacionalnog, rodnog, humanističkog, utopijskog,… prustovske potrage za izgubljenim vremenom u kojem nacionalne zastave nisu bile jedini znak identiteta.

I, zaista, šta je za nas sve predstavlja(o) bukvar? Svakako ne samo priručnik za učenje čitanja i pisanja.

Bukvar je „naš prvi koordinatni sistem“, „comfort zone“, „traumatsko polje“, „početak znanja o svetu“, „prva ideološka pilula“, „prva lekcija iz morala“, „prva lekcija iz vizualnih umjetnosti“, primećuje Dubravka Ugrešić.

„Dubravkinu početnicu iz pedesetih godina prošlog veka nastanjuju svi jugoslovenski narodi, te su tamo i Josip, i Đorđe, i Đžafer…“, primećuje Branko Dimitrijević u tekstu pisanom za katalog izložbe u Grafičkom kolektivu 2010.

Sama Dubravka Ugrešić toposima skromnosti imenuje sopstveno bavljenje vizuelnim diskursom. Svoje radove naziva intervencijama ili  likovnim prilozima, navodi da je na izložbi sve reciklaža, postupak očuđenja ili začudnosti. „Istina“, piše, „nisu mi strani pojmovi poput appropriation art, intervention art, soc-art…“ otkrivajući da je neko vreme bila inspirisana konceptom Ilje Kabakova“, filmovima Dušana Makavejeva i dr.

„Što se intervencija tiče, i tu koristim školske tehnike: ponavljanje motiva, precrtavanje, isticanje i skrivanje, i slično. Kada kažem sve je reciklaža, to se pre svega odnosi na materijal kojim se služim. Nema ni jedne moje rečenice, ni jednog mog crteža (jer nisam umetnica). To je iz današnje perspektive arheološki materijal, a tom vrstom arheologije se malo ko bavi”, piše Dubravka Ugrešić.

„Uzbuđuje me papir, otkriće paus papira i igra skrivanja i otkrivanja detalja. Uzbuđuje me posjete radnjama sa slikarskim materijalom, nasumičnost kupnje kakve olovke, otkriće da postoji bijeli flomaster, da postoje plajvazi koji nisu samo ljubičasti“, dodaje.

Izložba Crvena škola može se do 27. februara 2023. godine pogledati u Salonu MSU u Beogradu.

Dubravka Ugrešić je rođena je u Jugoslaviji, u Republici Hrvatskoj. Završila je Filozofski fakultet u Zagrebu. Prva je žena koja je dobitnica Ninove nagradu za roman godine. Autorka je knjiga Poza za prozu, Forsiranje romana-reke, Štefica Cvek u raljama života, Život je bajka, Američki fikcionar, Кultura laži, Muzej bezuvjetne predaje, Zabranjeno čitanje, Ministarstvo boli, Nikog nema doma, Baba Jaga je snijela jaje, Lisica, Doba kože, Tu nema ničega, Europa u sepiji, Brnjica za vještice, prevedenih na više od dvadeset jezika. Predavala je na više američkih i evropskih univerziteta. Dobitnica je više značajnih književnih priznanja. Živi u Amsterdamu.

Prikaz njene knjige Brnjica za vještice može se pročitati na stranicama portala Art Box pod nazivom Brnjica za vještice ili ženska kultura otpora.